Obljetnice i koprodukcije

Splet okruglih obljetnica velikih opernih skladatelja, krize kazališnih uprava i sve veća nužnost koprodukcija utjecali su na rezultate netom završene operne sezone. Završnica Verdijeve godine donijela je u Zagrebačkoj operi na početku sezone izvrsnu izvedbu Falstaffa, na čelu sa spiritusom movensom, bas-baritonom Giorgiom Surianom u naslovnoj ulozi. Operni ansambl – jedinstven i obdaren uzornim profesionalizmom te odgovornošću prema publici – uspješno se, u okolnostima rada bez kazališnog rukovodstva, uhvatio ukoštac s partiturom složenih zahtjeva i ostvario je kao jedan od najboljih hrvatskih priloga Verdijevoj godini. Splitska opera postavila je Traviatu s Lanom Kos u naslovnoj ulozi, koristeći se riječkom opremom produkcije iz 2009.

Opera Faust iz riječkoga HNK-a / Snimio Dražen Šokčević

Stogodišnjica rođenja Benjamina Brittena donijela je hrvatsku praizvedbu opere Okretaj zavrtnja. Redatelj Ozren Prohić obavio je taj viktorijanski psihološki krimić tajanstvenom atmosferom. Riječka opera ostvarila je koprodukciju s Hrvatskim narodnim kazalištem iz Šibenika, a partitura namijenjena komornom orkestralnom sastavu i nekolicini solista omogućila je, osim po pet šibenskih i riječkih izvedbi, gostovanja u Puli i Zagrebu, što su bila jedina operna gostovanja u Hrvatskoj. Pravo otkriće te predstave bio je trinaestogodišnji Sven Jagarinec, solist Pjevačkog zbora Zagrebački dječaci, u ulozi Milesa. Splitska opera postavila je potkraj sezone, u suradnji s udrugom Glazbeni laboratorij Split, Brittenova Malog dimnjačara.

Sto pedeseta godišnjica rođenja Pietra Mascagnija prošla je bez odjeka. Za 150. obljetnicu rođenja Richarda Straussa Zagrebačka opera počela je pripremati Kavalira s ružom, za početak sljedeće sezone. No iz HNK-a nedavno je objavljeno „da se zbog financijskih poteškoća premijera odgađa“ pa se čini kako će i Straussova obljetnica potonuti u zaborav. Je li zalogaj otpočetka bio prevelik i nije li bilo izglednije da se posegnulo za nekim relativno manje zahtjevnim djelom, primjerice Arijadnom na Naxosu ili Salomom?

Još dvije obljetnice obilježila je Riječka opera: stotu obljetnicu rođenja hrvatskog skladatelja Ive Lhotke-Kalinskog, izvedbom njegove osebujne, atonalne i dvanaesttonski skladane opere Svijetleći grad, a za predstojeću stotu godišnjicu smrti Ivana pl. Zajca (16. prosinca) već je, u sklopu 20. Zajčevih dana, obnovila posuđenu zagrebačku produkciju Nikole Šubića Zrinjskog. Za sada ni iz Zagreba niti iz Rijeke nema najave drugih Zajčevih naslova iz njegova opusa od dvadesetak opera! Hoće li se i Zagrebačka opera prisjetiti svog utemeljitelja i pokretača profesionalnoga glazbenog života u Hrvatskoj samo tekućom izvedbom Zrinjskog? Iako je u jednoj od posljednjih izvedbi u Zrinjskom zajedno nastupilo čak troje nacionalnih opernih prvaka, bariton Vitomir Marof u naslovnoj ulozi, sopranistica Ivanka Boljkovac kao Eva i bas Ivica Čikeš kao Sulejman, ta puna dva desetljeća stara produkcija izgubila je svježinu.

U trima zagrebačkim premijernim produkcijama rezultat redateljskih ostvarenja bio je, kao često dosad, 2:1 u korist domaćih redatelja jer su se Ivan Leo Lemo s Ivicom i Maricom te Ozren Prohić s Prodanom nevjestom solidno iskazali, za razliku od talijanskoga redatelja Lorenza Marianija, čije je viđenje Tosce završilo podsmijehom publike. Još dvije izvrsne predstave ostvarile su uglavnom domaće operne snage. U Rijeci je, u režiji Krešimira Dolenčića i pod ravnanjem Nade Matošević Orešković, osvanulo skladno scensko uprizorenje Gounodova Fausta, s odličnom glazbenom izvedbom i izvrsnim protagonistima. U toj se predstavi Riječka opera koristila splitskom opremom, kao što je sve produkcije u protekle dvije sezone ostvarila u suradnji s različitim partnerima: HNK-ovima iz Zagreba, Splita i Šibenika, Hrvatskim društvom skladatelja, Glazbenom tribinom u Opatiji, Studentskim centrom u Zagrebu i Teatrom &TD, čak i s nekim inozemnim partnerima. Splitska je opera s vlastitim glazbenim snagama i samo s gostujućim tenorom nadasve uspješno prvi put postavila Boitova Mefistofelea, operu velikih zborskih i orkestralnih zahtjeva.

Prizor iz Tosce zagrebačkoga HNK-a / Snimila  Ines Novković

Splitska opera ponovila je raritetno djelo Povratak mornara Franza von Suppea s prošlogodišnjega Splitskog ljeta. Osječka opera, također u vrtlogu krize kazališne uprave, uspjela je postaviti Eru s onoga svijeta, u kojem je 30. obljetnicu rada obilježio tenor Damir Fatović.

U prvi plan hrvatske operne reprodukcije protekle je sezone iskočila sopranistica Valentina Fijačko, sudjelujući, u samo nekoliko mjeseci, u trima premijernim produkcijama: splitskom Mefistofeleu, riječkom Faustu i zagrebačkoj Prodanoj nevjesti. Osim toga, pomirila je, pjevajući i pripremajući ih istodobno, dvije tako različite uloge, Boitovu dramsko-sopransku Margaretu u Mefistofeleu i Gounodovu u Faustu, namijenjenu lirsko-koloraturnom sopranu, za što ne postoji sličan slučaj. Za zagrebačku Maricu u Prodanoj nevjesti dobila je nagradu Marijana Radev.

Od pojedinačnih ostvarenja vrijedi zabilježiti Toscu Kristine Kolar i nove protagonistice u režijski nesretnoj zagrebačko-riječkoj Aidi. Sopranistica Adela Golac Rilović pokazala je velik potencijal za naslovnu ulogu i već pri prvom tumačenju ostvarila brojne lijepe trenutke. Mezzosopranistica Sofia Ameli Gojić, rijetko prisutna na sceni matične kuće koje je prvakinja, oduševila je proživljenom interpretacijom Amneris. Unutar odnosa Aide, Radamesa i Amneris koji se, svaki od njih, nose s vlastitom nesrećom, dojmljivo je portretirala potpuno osamljenu Amneris u tom ljubavnom trokutu. Izvedbe Aide ukazale su i na pouzdanost i korisnost hrvatskim opernim kućama slovenskoga tenora Branka Robinšaka. On, što je stariji, pjevački je sve bolji i daleko bolji od niza pozivanih inozemnih tenora, poput Zuraba Zurabishvilija, koji je podbacio na premijeri Tosce.

Mefistofele u produkciji splitskoga HNK-a

Mladi tenor i solist Zagrebačke opere Domagoj Dorotić bio je u Tosci druga podjela, a na kraju sezone kuća mu je za ulogu Cavaradossija dodijelila nagradu Vladimir Ruždjak za najbolje ostvarenje u sezoni. Nije li to apsurd brige o kadrovima? Dorotić se istaknuo i izvrsnim izvedbama Fentona u Falstaffu i Nemorina u Ljubavnom napitku. U Rijeci su 35. godišnjicu umjetničkog rada slavljeničkim koncertom obilježili Olga i Bojan Šober. U zagrebačkom Seviljcu prvi put se u operi u Hrvatskoj predstavila naša mlada riječka mezzosopranistica, s boravkom u Stuttgartu, Diana Haller kao Rosina, s pravim žarom tumačenja Rossinija. Nazočnost maestra Nikše Bareze za pultom svake operne kuće jamči visoku razinu produkcije, od splitskog Mefistofelea do zagrebačke Prodane nevjeste, ali i Wagnerova Lohengrina na gostovanju na 62. ljubljanskom festivalu početkom srpnja, što je prvi odlazak Zagrebačke opere u inozemstvo nakon niza godina.

Lijep razvoj pokazuje i dirigent Ivan Josip Skender, suverenim vođenjem repertoarnih izvedbi Bersina Postolara od Delfta i Donizettijeva Ljubavnog napitka, ali i na čelu Zagrebačke opere kao vršitelj dužnosti ravnatelja u sezoni koja je počela s mnogo negativnog uzbuđenja, a na kraju se nije pokazala nimalo lošijom od prethodnih, naprotiv.